Anas više nije sam

Nogometaši »Rijeke« prošle su nedjelje osječkim remijem zakoračili u proljetni dio sezone. Iako se na konačnih 2:2 iz Gradskog vrta može gledati iz različitih kutova, što automatski izaziva i oprečne komentare, momčad »Rijeke« je u prvoj službenoj utakmici u nastavku sezone ostavila sasvim pristojne dojmove. U nogometu se ne živi od dojma već od bodova i gledano iz te perspektive Riječani su propustili priliku nastavak sezone otvoriti pobjedom uz koju bi daleko lakše nastavili svoj ambiciozni proljetni plov. No, i ovaj bod dobiva na težini, budući da je stigao kao plod obećavajuće igre u nastavku utakmice, perioda koji bi definitivno trebao biti pokazatelj kako bi Rubčićeva momčad trebala funkcionirati želi li sezonu okruniti izlaskom u Kup UEFA. »Bijeli« su slične igre pokazivali i tijekom posljednjih pripremnih utakmica, što znači da se u tom segmentu stvara nešto prepoznatljivo što je u svakom slučaju ohrabrujući pokazatelj.

Određene promjene u igri »Rijeke« treba u prvom redu gledati kroz prizmu evidentnih pomaka na individualnom igračkom planu. Zimske pripreme su očito bitno utjecale na fizičku spremu momčadi koja je osnovni preduvjet da bi igrači dosegli i optimalnu natjecateljsku formu. A tu je po svemu sudeći najveći iskorak napravio Ahmad Sharbini, koji u ovom trenutku djeluje preporođeno u odnosu na jesenski dio sezone.


Prvi riječki napadač u Osijeku je sudjelovao kod prvog, zabio drugi i namjestio Štroku šansu za treći pogodak, ali je i jako puno radio za suigrače, čime je donio jednu novu dimenziju momčadi koja je prošle jeseni umnogome ovisila o učinku njegova mlađeg brata Anasa. Uz Ahmada u osječkom izdanju Anas više neće biti sam na terenu! Braća Sharbini u ovom trenutku predstavljaju najveću snagu »Rijeke«, što statistički gledano nije ništa novo. Sharbiniji su zabili 12 od 23 prvenstvena pogotka »bijelih« ove sezone, odnosno svojim pogocima direktno su donijeli 12 od 26 bodova, koliko ih je »Rijeka« osvojila u dosadašnjih 19 kola. Osim Ahmadova buđenja Rubčić je dosta dobio i povratkom oporavljenog Darka Miladina čime je riješio problem desnog beka koji ga je tištio prošle jeseni, a među najveće dobitke mogu se svrstati Argentinac Fernandez i mladi Kreilach. Fernandez se prometnuo u jednog od nositelja igre, a Kreilach pokazao da se na njega mora ozbiljno računati ovoga proljeća. Kada se Landeka oporavi konkurencija u veznoj liniji »Rijeke« bit će zaoštrena do krajnjih granica.

Osječki ogled nije donio samo pozitivne stvari, već ukazao i na neke negativne, koje su se, istini na volju, naslućivale i u pripremama. »Rijeka« u ovom trenutku ne djeluje baš sigurno u trenucima kada je lopta u nogama suparničkih igrača. Uočljiv problem igre u fazi obrane svoje ishodište ima u dvije stvari.

Prvo i osnovno potpuno je jasno da »Rijeci« u ovom trenutku nedostaje najmanje jedan kvalitetni stoper, koji će se prometnuti u lidera obrane. Fausto Budicin je jedini stoper koji u ovom trenutku ima sigurno mjesto u momčadi, iako nema liderske karateristike zbog čega su na Kantridi već sada morali krenuti u potragu za pojačanjem u zadnjoj liniji kojega će angažirati idućeg ljeta. Trener »bijelih« je dosta lutao kroz pripreme, tražio Budicinu partnera u Čaglju, Ceriću i nizu mladih igrača, međutim niti jedan od njih očito se nije nametnuo kao trajnije rješenje. Jasno je da je u takvim okolnostima dosta teško očekivati stabilnost zadnje linije, na čijoj igri počiva puno toga u momčadi. Drugo problem jest duel igra na sredini terena. Pomalo »svilena« riječka vezna linija potonula je u prvom poluvremenu pod topotom napaljenih osječkih jurišnika. Teško je od Štroka, Fernandeza i Anasa Sharbinija očekivati bitniji doprinos na defenzivnom planu. Ipak je riječ o ofenzivnim veznjacima, što znači da puno toga pada na leđa takozvanog povučenog veznog igrača, u ovom slučaju Damira Kreilacha. Rubčić tom problemu može doskočiti, recimo da na gostovanjima zaigra s Kreilachom i Pamićem (ili Landekom) ispred obrane, čime bi trebao dobiti na čvrstini i sigurnosti na sredini terena, ali ne može tek tako nadoknaditi očiti nedostatak pojedinačne kvalitete u zadnjoj liniji. Doduše, tu postoji još jedna enigma – Kenan Čejvanović. Doveden je kao daroviti branič pred kojim je svjetla budućnost, no do sada je uglavnom igrao na poziciji desnog beka.

Preuzeto s Novi list.hr