Bušić: Poljud mi je često zviždao, ali Torcida nikad!

Tomislav Bušić je donio pobjedu Hajduku u Varaždinu pogotkom za vodstvo, a potom i asistencijom za konačni rezultat. Čekao je Bušić predugih 17 mjeseci da bi prekinuo golgeterski post u prvenstvenim dvobojima, jer zadnji je pogodak zabio Rijeci, davnog svibnja 2007. godine. Što je razlog vaše nadahnute igre u Varaždinu?
- Veliko samopuzdanje i volja za radom održali su me i u najtežim danima. Znao sam da se jednom mora vratiti sav onaj trud koji sam mjesecima iskazivao na treningu. Prošle srijede promašio sam nekoliko izglednih prilika u Grudi u kup ogledu s Konavljaninom, ali bitno je da je trener Miše i dalje vjerovao u mene - kazao je Bušić.

Na povjerenje, Bušić je uzvratio pogocima i stoga je logičan njegov stav o Miši kao nasljedniku Gorana Vučevića.
- Volio bih da Miše ostane trenerom jer odlično poznaje situaciju u momčadi. Nije slučajno što smo u Varaždinu ovako kvalitetno odigrali. Ali, moram spomenuti da sam priliku dobio i zbog Kalinićeve ozljede, tko zna što bi bilo da se nije Nikola ozlijedio.

Prije Kalinićeve ozljede Bušić je uglavnom Hajdukove jesenske utakmice gledao s klupe. Počeo je sezonu kao standardni prvotimac no potom vrlo brzo preselio među pričuve. Što je bio razlog krizi?
- Ne znam, neka drugi govore o tome što je bio razlog, ja znam da sam davao maksimum svojih mogućnosti, ali trebalo mi je utakmica u kontinuitetu. Velik poticaj svojom podrškom u Varaždinu mi je dala i Torcida. Premda su se na Poljudu znali čuti zvižduci na moj račun, nikada nisu dolazili s naše sjeverne tribine.

Sljedeće ljeto ističe vam ugovor s Hajdukom, a zanimljivo je da su vas u Varaždinu gledali skauti nekoliko inozemnih klubova. Hoćete li produžiti ugovor s Bijelima?
- Nismo još konkretno o tome razgovarali, a što se tiče zanimanje za mene iz inozemstva znam da su me neki klubovi promatrali, međutim u ovom trenutku mi je bitno samo pružiti što bolje igre i vratiti se u golgeterski niz.

Preuzeto sa Sportske novosti.hr

Skoko umirio Mumleka i cijelu Varteksovu igru

I nakon prospavane noći Dražen Besek nije mogao sakriti razočaranje ishodom nedjeljnog derbija protiv Hajduka.
– Do 37. minute igrala se ravnopravna utakmica. Mi smo imali dvije jako dobre prilike, jednu Brezovčevu i jednu Novinićevu. Da smo uspjeli zatresti mrežu, tko zna u kojem bi smjeru krenuo susret – prokomentirao je Besek.

Znali su hajdukovci odakle prijeti najveća opasnost pa je tako Josip Skoko bio vjeran pratitelj Miljenku Mumleku. Bez kapetanovih lopti nije bilo ni Varteksove igre.

– Pali smo u sredini terena. Tu je Hajduk stekao veliku prednost. Brže su se prilagodili situaciji na travnjaku, bili su tehnički i taktički moćniji i njihovo slavlje sasvim je zasluženo – dodao je trener krojača.

– Ušli smo zaista dobro u utakmicu, čak i imali inicijativu prvih pola sata igre. No, tada smo opet pali, a pogodak pred odlazak na odmor dodatno nas je obeshrabrio. Šteta jer je naš pritisak bio evidentan, a da je Novinić postigao pogodak glavom sredinom prvog dijela, utakmica bi vjerojatno otišla u sasvim drugom smjeru. U nastavku više nismo mogli parirati Hajduku u sredini terena – rekao je rastrčani Varteksov veznjak Josip Brezovec.

Sljedeće kolo Varaždincima donosi neugodno gostovanje u Koprivnici. Slaven Belupo ove sezone na domaćem travnjaku još nije izgubio ni bod, a i u prvom ovosezonskom susretu u Varaždinu pobijedili su s 3:2.

Preuzeto sa Sportal.hr

Steinbrücknerov povratak otpisanih – pun pogodak

Osijek je u velikom nizu. Još donedavno od mnogih prežaljena momčad u posljednja je tri prvenstvena kola osvojila isti broj bodova kao u prvih deset, ali što je najbitnije – bijelo-plavi imponiraju igrom.

Odaju dojam ozbiljne momčadi koja od prve do posljednje minute zna što želi, traži nadigravanje, gol više, a najveće zasluge tome svakako pripadaju Tomislavu Steinbrückneru koji je presložio momčad i izvukao maksimum iz nje.

– Vrlo nam je bitna bila pobjeda protiv Intera nakon koje je momčad dobila puno samopouzdanja. Protiv Croatie smo već izgledali puno bolje, da bismo u nedjelju u Vinkovcima bili apsolutno dominantni – kaže Steinbrückner koji vjeruje da još uvijek ima rezervi u igri njegove momčadi, posebno u obrambenom dijelu.

– Ima igrača od kojih očekujem da budu bolji, iako ne bih o imenima i pozicijama, ali mjesta za napredak ima. I uvijek može bolje! Mi smo, iza Dinama, zabili najviše golova, ali smo ih, od momčadi u gornjem dijelu ljestvice, i primili najviše tako da treba još popraviti fazu obrane. Ako bi se pritom nastavila ova efikasnost, to bi bilo sjajno.

Glavnu riječ u Steinbrücknerovu Osijeku vodi “otpisani” dvojac, Knežević i Barišić.

Igrači koji kod bivšeg trenera Lončarevića rijetko da su bili i među osamnaest, a Barišić se sad prometnuo u udarnu iglu bijelo-plavih.

– Svaki trener ima svoju viziju, a s obzirom da smo imali niz poraza jasno je bilo da treba tražiti neka nova rješenja. Meni je to uspjelo i sigurno je da su zadovoljni ti momci, ali i ja s njima.

Preuzeto sa Sportal.hr

Rubčić: Igrači sami tražili zamjene

Robert Rubčić, trener »Rijeke«:
– Teško mi je nakon ovakve utakmice reći jesam li ili nisam zadovoljan s osvojenim bodom. Znali smo odakle nam prijeti opasnost i u tom dijelu smo dosta dobro odradili naš dio posla. Ne mogu biti zadovoljan s trkom, tu smo podbacili. Isto tako, opet smo napravili dosta pogrešaka u pas igri, nedostajalo je prave komunikacije s loptom među veznim igračima. Stvorili smo dosta šansi koje nismo iskoristili. Ne znam, možda je u pitanju umor nakon onih 120 minuta koje smo odigrali u Zadru. Dosta igrača je tražilo zamjenu. Štroka sam zamijenio u poluvremenu, jer je povraćao, Cerić i Čagalj su tražili zamjenu. Ne znam je li u pitanju tjelesna sprema ili nešto drugo. Varaždinski sindrom? Teško pitanje. Činjenica je da se opet ponovilo da igrači koji ulaze s klupe ne donose svojim ulaskom nešto više.

Luka Pavlović, trener »Zagreba«:
– Očekivao sam bolje stvari od ove utakmice. Istina je da smo u nastavku stiskali »Rijeku«, mogli smo možda osvojiti i više od boda, ali treba biti realan i reći da je na kraju i »Rijeka« mogla pobijediti. Ne mogu svojim igračima puno toga prigovoriti. Imamo problem s realizacijom, koji moramo riješiti.

Preuzeto s Novi list.hr

Jurica Buljat udario šakom u glavu igrača Varteksa

Upravo je počela sudačka nadoknada utakmice u Varaždinu kada je Varteks imao slobodan udarac s lijeve strane. U gužvi na vrhu šesnaesterca bio je i Jurica Buljat. Igrač Varteksa koji je bio uz njega unio mu se u lice, na što je Hajdukov Zadranin reagirao bez previše zadrške - šakom je u glavu udario protivničkog igrača! Varteksov igrač je pao na pod i primio se za lice, a sudac Ivan Bebek izvadio je žuti karton i pokazao ga 22-godišnjeg stoperu Splićana.

Jurica Buljat može biti presretan ishodom ovoga incidenta, jer žuti karton je definitivno preblaga kazna za ovakav udarac. Za udaranje šakom u glavu jedina je moguća kazna crveni karton, no sudac Bebek u tom je trenutku bio okrenut leđima i nije vidio što se dogodilo. Očito nije vidio ni pomoćnik, pa je Buljat na travnjaku dočekao kraj utakmice. Pitanje je jedino kako suci mogu dati i žuti karton igraču za situaciju koju nisu vidjeli. Da jesu, crveni bi bio jedina opcija.

Kako u HNL-u u pravilima ne postoji mogućnost kazne na osnovnu televizijske snimke, Jurica Buljat će gotovo sigurno proći bez kazne. U nekoj od jakih europskih liga sasvim sigurno ne bi. I sada mu jedino preostaje da sam sebi objasni čemu ovakav potez na kraju utakmice u kojoj je Hajduk vodio 2-0...

Preuzeto sa 24sata.hr

Bušić: Uvijek sam imao podršku s poljudskog sjevera

Tomislav Bušić bio je junak Hajdukove pobjede u Varaždinu nad Varteksom. Postigao je jedan, asistirao za drugi zgoditak, za konačnih 0:2.

- Nadam se da je ovo samo početak mojeg povratka. Nije mi bilo nimalo lako proteklih mjeseci, gol me nije išao, nisam se baš ni naigrao. A u Varaždinu smo doista odigrali vrlo dobro, potpuno nadigrali domaćine i zasluženo slavili – kazao nam je nakon pobjede presretni Bušić.

- Kada sam zabio, prolazilo mi je svašta po glavi, sve ono što mi se događalo u proteklom razdoblju. Kao da mi je pao golemi kamen sa srca kada se Varteksova mreža zatresla.

Zapljeskala mu je i Torcida dok je izlazio iz igre u drugom dijelu utakmice...

- To me posebno raduje, premda, moram biti iskren, baš nikada ja nisam imao problema s Torcidom. Sa sjevera sam uvijek samo imao podršku, kao i svaki drugi naš igrač, one druge reakcije mogu se čuti samo s poljudskog istoka.

Nakon tri gostujuće, sada su pred hajdukovcima tri domaće utakmice. Zagreb u nedjelju, tri dana kasnije u prvom Kup-dvoboju dolazi Slaven Belupo, potom krajem istog tjedna i Rijeka...

- Sve pobjede su nam cilj. No, moramo razmišljati samo o Zagrebu, odigrati baš kao i protiv Varteksa, pa će ponovno imati puno razloga za zadovoljstvo. Krenuli su nas i golovi iz igre, Dinamo nije daleko, mogli bismo ih sustići već do kraja ovog dijela sezone. Jasno, samo uz pristup kakav smo imali u Varaždinu.

Preuzeto s Glas Dalmacije.hr

Balaban najefikasniji, Sammiru i Badelju najviše povjerenja

Sammir i Badelj najstandardniji, Balaban i Mandžukić najefikasniji, Šokota i Suarez na margini... Brzopotezni pogled na status Dinamovih igrača u ovoj polusezoni otkriva i neke zanimljive pojedinosti. Prošlog su ljeta klupski čelnici doveli tri južnoamerička pojačanja, a u orbiti je u međuvremenu osvanuo onaj »najmanje atraktivan« - Luis Ezequiel Ibańez.

Argentinski je tinejdžer zasjeo u ulogu lijevoga bočnog i u ovome je trenutku teško razabrati može li ga itko izgurati. A u javnosti je ljetos nekako dominirao dojam prema kojem su Pedro Morales i Guillermo Suarez udarna južnoamerička pojačanja, dok je, eto, Ibańez tek »popratni dodatak«, začin koji dobro dođe, ali bez kojega je aroma ionako ukusna. Sad je, nakon tri i pol mjeseca, »smjesa« posve drukčija.

Upravo se Ibańez prometnuo u udarno pojačanje, posve zasjenivši Mirka Hrgovića, nogometaša kojega su klupski čelnici zamislili kao »čuvara« na lijevom boku. Ibańez je prvi put u startnoj postavi osvanuo tek 31. kolovoza, u 6. kolu protiv Varteksa u Maksimiru kad je Dinamo pobijedio s 2-1. Već je tad postao miljenik zagrebačke publike, već je tad bilo vidljivo da je Dinamo njegovim dolaskom dobio neumornu jurilicu koja je u stanju obavljati obrambene zadaće, a potom i te kako lomiti suparničke obrane driblinizma i ponajprije - snažnim dalekometnim udarcima. Još je i danas ostalo nejasno zbog čega je maksimirski trener Branko Ivanković ispustio mladoga Argentinca iz početne postave u Koprivnici. Slaven Belupo je tada pobijedio s 2-0, a Ibańez je, unatoč vrlo dobrim nastupima u prethodnih mjesec dana, u igru ušao tek u završnici.

Pedro Morales još uvijek nije opravdao ulogu »Modrićeva nasljednika«, kako mu je tepao dio javnosti. No, činjenica je da se uspio othrvati žestokim negativnim kritikama kakve su ga zasule već nakon prvoga nastupa, činjenica je da je pogotkom Sparti u Pragu za vodstvo Dinama otvorio »plavima« put u ligu Kupa Uefe, činjenica je da vedrim duhom širi dobro ozračje u momčadi... Od trojice južnoameričkih pojačanja zasad je, dakle, u »zavjetrini« tek Suarez, koji je u sva tri natjecanja skupio tek osam nastupa, pri čemu samo dva u početnoj postavi. Zablistao je upravo u posljednjem dvoboju, protiv Hrvatskog dragovoljca u Kupu, gdje je s dopadljivim ubacivanjima asistirao Balabanu za dva pogotka.

A maksimirski je »plavi devet« u međuvremenu, slično poput Moralesa, izronio iz letargije. I on se dugo mučio tražeći formu, a u ovom je trenutku s 10 pogodaka u sva tri natjecanja - prvi strijelac momčadi! Mario Mandžukić se zaustavio na osam. Po četiri je zabio u prvenstvu i kupu, a dva u Europi. Pritom je, dakako, krucijalan pogodak NEC Nijmegenu za veliki preokret u Maksimiru. Mandžukić je na europskoj sceni zabio tri gola od čega dva Linfieldu i jedan NEC-u. Međutim, dojmljiva izvedba u Pragu, gdje nije bio strijelac, ali je bio ponajbolji igrač »plavih«, promovira ga u nositelja ovoga naraštaja.

Najviše povjerenja kod Ivankovića zasad ima - Sammir. Ove je sezone propustio samo jednu utakmicu, i to protiv Linfielda u Zagrebu. Samo je jednu utakmicu manje odigrao 19-godišnji Milan Badelj...

U Maksimiru najavljuju značajnu rekonstrukciju momčadi za proljetni dio sezone. Sudeći prema sadašnjem statusu, ulozi u momčadi, broju nastupa, tretmanu kod trenera... blizu izlaznoga praga nalaze se Šokota, Suarez, Tomić, Carlos, Chago, pa čak i - Tadić.

Preuzeto s Vjesnik.hr