'Dinamo ne može dobiti Spartak. Poslije NEC-a su se dinamovci puhali kao da su tukli Real Madrid!'. O kvaliteti HNL-a: 'Liga 16 bit će liga bez briga, igrat ću do 45. godine!'.
Kakav je zapravo Varteks?
- Dobar i nepredvidiv, opasan, nije mu za vjerovati... Gubili smo od onih od kojih nismo smjeli, Pomorca i Sesveta, no kadri smo pobijediti svakoga. Prošle sezone bili smo najslabiji i ipak dvaput sredili Dinamo!
Dvije sezone u Maksimiru svrstava u rubriku 'gore’:
- Bio sam tamo od 1999. do 2001. Isprva je bilo lijepo s Ardilesom u Ligi prvaka, zabijao sam skoro u svakoj utakmici, sve dok ljudi iza kulisa nisu zaključili da bi trebao igrati netko drugi; u Dinamu je to valjda uobičajeno... Onda su Ardilesa maknuli, a Vlak je nastupio s drukčijom koncepcijom - ja sam, na primjer, odselio u pričuvu.
Lomio je križne oligamente oba koljena:
- Desni u susretu s Hajdukom, lijevi, šest mjeseci kasnije, u susretu s Trnjem. Obje operacije bile su u Baselu, uspješne u potpunosti; skinuli bi vlakna na pateli i stavili u koljeno. Postupno su klubom zavladali Barišić i Mamić. Ja sam se oporavio i - statirao. Tu eru brzo sam zaboravio, kako i ne bih kad u Maksimiru nisam zaradio ništa osim bolesti!
Vratio se u Varaždin te nakon dvije godine produžio za Liege:
- Standard je lovio Rapaića, kome se nije dalo iz Turske. Mene su stavili na lijevo krilo, budući da je neki mali Portugalac bio zvijezda i sve se podređivalo njemu, vodećem veznom. Ipak sam pripremio hrpu golova, centaršutevima za jednog crnca i Grka, na kojima je bilo da skaču i trpaju. Sljedeće sezone došao je Miki i mjesto se moralo naći. Sklonili su me u pričuvu i uveli nakon pet remija zaredom, potom je šest kola sve bilo super, da bi me uoči derbija s Bruggeom opet tutnuli u drugi plan. Trener je bio brat bossa D’Onofria, šloser iz automehaničke radionice, koji je s asistentskog položaja avanzirao kad je otišao Ivić. Sve u svemu, nije bilo loše, financijski sam prošao izvrsno i odmah renovirao kuću.
Ćiro-izbornik oslanjao se na povijesni trio Asanović-Boban-Prosinečki?
- Neka, to su svjetske vedete sa svjetskim rezultatima. Čim su izostale vedete, vodili su nas iz rezervnog sastava, opteretili imperativima i očekivanjima. Tobože se netko trebao probiti, ali kako, nisu to bile prave šanse...
Hrvatska ovih mjeseci?
- Stanje na kvalifikacijskoj ljestvici nije blistavo, no ništa nije izgubljeno. Momčad je u redu, s Modrićem i Eduardom otvaraju se razne perspektive. Zašto ne bismo sudjelovali na SP-u 2010, možemo prebroditi dodatno razigravanje!
Kvaliteta lige, barem on može uspoređivati!
- Publike je manje zbog igranja nedjeljom, tada su aktivni i amateri - nama svako susjedno selo oduzme po 100 gledatelja. Ljudima se ne ustaje od obiteljskog ručka a i ponedjeljak je drugo jutro. Usprkos tome prvenstvo je zapravo u redu. Bojim se da od narednog ljeta neće biti, sa 16 klubova slijedi liga bez briga! Razvodnit će se kvaliteta, smanjiti konkurencija. Valjda mjerodavni znaju kaj delaju... Za mene je to zgodno: igrat ću do 45!
Ionako zaostajemo za drugima, kako ćemo tek tada?
- Gubimo od Albanaca i Ciprana u Inter-totu, muče nas u Sjevernoj Irskoj i Azerbajdžanu. Tanko je, tanko.
Prvak?
- Dinamo, pogotovo kad se u polusezoni dopunski pojača.
Hoće li Modri nastaviti u Kupu UEFA?
- Bojim se da neće; kako poraziti Spartak ili Udinese? Bio sam na NEC-u, Plavi su pobijedili 3:2 a da ni sami ne znaju kako, gosti su trebali voditi 3:1 i mahnuti na pozdrav. Poslije su se dinamovci puhali kao da su tukli Real Madrid!
Omiljena hrana i piće?
- Prehrana sportska, piće... svako.
Nemoguće, dok smo razgovarali konzumirao je kavu i vodu!
- Napijem se jednom ili dvaput godišnje.
Sjeća li se prošlog slučaja?
- Svakako. Bio sam s društvom na Austrija-Hrvatska u Beču, provodili smo se centralnim trgom i odlučili da se bolje organiziramo za Klagenfurt i Njemačku. Krenulo nas je šest-sedam dan prije, kombijem, pod punom 'ratnom’ spremom, i tada sam si dao oduška, tamaneći pivo, žesticu, sve redom. Kompletno društvo bilo je 'tropa’.
A tek poslije 2:1, kako su se vratili?
- Jedva. Ja sam vozio, drugi su bili pijaniji!
Nije poznato zašto ga odmalena zovu Čole; tako je s većinom nadimaka. Nakon remak-djela u prošlom kolu zovu ga Messi. Messi ili Mesija? Dovoljno je reći - Miljenko Mumlek!
'Bonačić me baš zajebavao!'
Kaže Mumlek da je zapamtio sve svoje trenere:
- Kako ne, Ivankovića, Bonačića, Stilinovića, Mršića, Vugrinca, Đalmu Markovića, Ardillesa, Vlaka, D’Onofria, Jurčevića, Scoriju, Vlaka, Beseka..., valjda nikoga nisam izostavio? Nisam zlopamtilo, tako da zasluge pripisujem i Bonačiću, dapače. A Luka me najčešće mijenjao, činjenica je da me baš zajebavao!
Što je govorio, što tražio?
- Htio je da postanem ono što nisam, agresivac, da se moram tući. Pokušao sam 'zapaliti’ u vojsku dok Bonačić ne ode. Psihički je bilo grozno, kako izdržati tolike sukobe kad nisi konfliktan. Makar nisam igrao, možda sam kod njega najviše očvrsnuo! Kad je preuzeo Varteks i drugi put, nastojao me povući iz Dinama, znači da ni on nije zlopamtilo. Naravno da se pozdravljamo.
Jedan strateg osobito mu se urezao u memoriju:
- Đalma! Tvorac booma iako je galerija sumnjala. Pod njegovim vodstvom postigao sam životnu formu. Bio je čudak, ali i znalac. Stavio bi me u sredinu i svima naredio da daju lopte jedino Mumleku. Pljuštale su akcije i egzekucije, divota!
Blažević ga je otkrio prekasno:
- Zvao me u Muru i, eto, u Zagreb, nismo se spojili.
Preuzeto sa sportskenovosti.hr
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment