Je li Križanac konačno zaslužio Hajdukov dres?

Novi ugovor sa Zenitom mogu potpisati kad god hoću, ali nema te sile koja će me natjerati da ostanem u St. Peterburgu. Nije da mi je ovdje loše, ali zaželio sam Omiša i Hrvatske. Po isteku ugovora vraćam se doma - ne tako davno govorio je Ivica Križanac, stoper koji već godinama 'žari i pali' terenima Poljske i Rusije, a u Hrvatskoj je prepoznat tek nakon osvajanja Kupa Uefe prošle godine. Naravno, kada je Omišanin izgovorio te riječi o povratku, logično je sljedeće pitanje 'gdje će te nastaviti (završiti) karijeru?'.

- Ako me u Hajduku ne budu željeli, igrat ću za Omiš!

Na Poljudu ne žele otvarati temu 'Križanac', ali nemoguće je i zamisliti da su Perošu i Buljanu negdje 'pobjegle' te riječi odličnog stopera. Pogotovo sada kada je nakon preoblikovanja Hajdukova blagajna puna do vrha. Sasvim je sigurno da će Bijeli napraviti sve da Križanac napokon ispuni svoju želju, da navuče dres splitskog kluba. Realna opcija za taj veliki transfer je iduće ljeto, iako nije nemoguće da se posao pokuša okončati već na zimu. Puno izvjesnije je da će tokom prosinca ili siječnja u staro jato sletjeti Hrvoje Vejić, još jedan hrvatski reprezentativac koji za kruh zarađuje u Rusiji. Njemu ugovor u Tomsku ističe, tako da ne bi smjelo biti nikakvih prepreka oko njegova dolaska, Osim, ako Vejiću ne dođe neka nemoralna ponuda...

Tko je Ivica Križanac?

U trenucima kad su, kao nikad, jednodušne stručne i novinarske ocjene o definitivnoj promociji Ivice Križanca u stanardnoga člana Bilićeve udarne postave, neizbježna su sjećanja na dvije situacije, u kojima su se našli autor ovoga teksta i nogometni internacionalac iz Omiša.

- Molim vas, nemojte pisati o tome, ali Bilić mi je obećao da će me zvati poslije Europskoga prvenstva u Austriji. Isto je bio i obećao i Cico Kranjčar poslije Svjetskoga prvenstva u Njemačkoj, ali su ga smijenili, pa me nitko nije zvao. Valjda Bilića ne čeka smjena - kazivao nam je u ljetnoj "omiškoj" ćakuli Križanac, pošto nas je spojio stari nogometni i klapski zanesenjak Dražen Mladin.

Korektno smo uslišili Križančevu molbu i zbog toga što su nas vezali kratki, “šibenski” dani. Kako se, međutim, ne sjetiti njegovih dana na Šubićevcu kad je Križanac odjenuo šibenski dres one jeseni, dok je Pero Nadoveza kao trenerski spasilac drugi put preuzeo matični klub. Doljepotpisani ne može zaboraviti utakmicu Šibenik - Dinamo, u kojoj su Zagrepčani šetali šibenskim kaznenim prostorom kao Zrinjevcem, a u kojoj je stoper europskoga potencijala igrao centarfora! Nadoveza se brzo razišao sa Šubićevcem, ali ni njegovi nasljednici nisu prepoznali Omišanina kao moguće rješenje za zapovjedništvo obrane. Posegnuli su za isluženim Gvozdenom, neprovjerenim Stanićem...

Naravno, nameće se pitanje kako Križanca nije prepoznao (Omišu puno bliži) Hajduk!? Nekad su za slične, velike propuste u bijelom dvoru imali kakvo-takvo opravdanje u stilu “Što će nam Zambata, kad imamo Ankovića?”, “Zar je Ilija Petković bolji od Hlevnjaka?”, “Što će nam Cukrov, kad imamo Mužinića?”... No, za Križanca (i Pršu) teško je naći opravdanje. Jer, priliku su u Poljudu nerijetko dobijali i ispodprosječni Mrzlečki, Gal i slični, ali nitko se nije sjetio svog, omiškog diteta. Pošteno rečeno, ni Bilić nije do kraja nedužan oko Križanca! Predugo je povremeni prvotimac talijanskog “poluprvoligaša” Livorna (Dario Knežević) koji se nakon Eura plasirao u Juvenstus, imao prednost pred zapovjednikom obrane europskoga pobjednika Zenita!? Čudna su naša posla!

Preuzeto iz Sportske novosti.hr