Dugo se u Zadru nije tako strasno govorilo o nogometu poput pobjede nad Hajdukom, koji je u pravilu u Stanove dolazio kao u svoju kuću. Uzimao što mu je trebalo! Sad su dobili po prstima i ostavili bodove koji znače veliki trofej u karijeri Ivice Datkovića, trenera Zadra kojemu je povjereno kormilo “broda u oluji”.
Je li vas bilo strah težine zadatka koji je i dalje daleko od sretnoga završetka?
- Kad sam preuzimao momčad Zadra, mnogi su mi govorili: “Jesi li ti lud? Kud ideš? Vidiš li kakav raspored imaju ispred sebe? Nestat ćeš vrlo brzo. Nije to momčad koja može. Lanjski rezultati su plod slučajnosti. Budi pametan!”. Još puno toga sam čuo, ali se nisam osvrtao na išta od toga.
Kao i uvijek u životu želio sam donijeti svoju odluku. Nisam od onih koji ne slušaju savjete, ali mi je najvažnija osobna procjena. Nisam falio, ovi momci mogu i vrijede neću reći za vrh ljestvice, ali za zlatnu sredinu jesu.
BWIN.com: NK Zadar 2.50 X 3.20 Rijeka 2.50Registracija
Jeste li bili zatečeni pozivom Rene Sinovčića i ljudi koji vode klub?
- Ne toliko, jer odmah nakon što je Dalibor Zebić dao ostavku, dobio sam signal kako se nalazim u užem krugu kandidata. Spominjala su se mnoga znana trenerska imena, pa iskreno moram priznati kako nisam mislio da će se priča baš ovako rasplesti. Nisam ni euforičan niti sam do izbora “letio u oblacima”, kao što ne letim ni danas nakon sjajne partije protiv Hajduka. Puno je posla pred nama, ali vidim da je drukčiji pristup igrača treninzima i utakmicama, nego što je to bilo ranije.
Niste od onih koji se vole reklamirati, pa je tako puno njih koji ne znaju vaš igrački i trenerski put u kojem je podosta zanimljivosti. Evo, predstavite se. Ukratko!
- Počeo sam kao junior i senior Orijenta, odakle sam stigao u Zadar, i to pred sam početak Domovinskoga rata. Bez obzira što sam imao pristojan ugovor, odlučio sam se zahvaliti i otići na ratište. Nakon godinu dana nogometne mirovine nisam mogao konkurirati za prvu momčad, pa me put odveo u Raštane. Četiri mjeseca i onda povratak u Zadar, poslije toga Pazinka. Sudionik sam i vojno-redarstvene akcije Oluja. Je li dovoljno?
Zaboravili ste na trenersku priču s klupe Novalje?
- Lijepe godine! Napravili smo veliko čudo, svi su se pitali što se to događa na otoku Pagu, u Novalji!? Kad smo došli na domak Prve lige, onda su krenule razne operacije. Napose prije kvalifikacijske utakmice s Međimurjem, kad su nas preko noći iz Novalje preselili na Poljud. Jasno, to je utjecalo na igrače i nismo ostvarili projekt kojem su nogu podmetnuli izvan travnjaka. Poslije toga splasnuo je entuzijazam. Da su nas pustili, vjerujem da ne bismo plesali samo jedno ljeto, jer je predsjednik kluba Ivan Dabo iskazao žilavost pravoga vođe.
Kolektivna igra je formula kojom ste dobili Hajduk?
- Jeste! I nju ćemo nastojati primjenjivati uvijek, što ne znači da će stalno i prolaziti. Nadam se da ćemo istim pristupom u kup-utakmici protiv Rijeke doći do dobroga rezultata.
Može se čuti da vas zovu Kapo. Jeste li stvarno takav tip ili je pozadina drukčija?
- Nadimak dolazi još iz djetinjstva i nema nikakve veze s negativnim kontekstom u koji bi ga možda neki smjestili. Šetam čista obraza, svima mogu pogledati u oči. Sve što sam napravio u životu, učinio sam to sa svojih deset prstiju i ovo malo mozga u glavi.
Kad ste izvan nogometa, onda ste, čujemo, aktivni u društvenom životu! O čemu je riječ?
- Član sam Županijske skupštine u Ličko-senjskoj županiji, što je po meni posve normalno jer spadam u krug ljudi koji su svojim marljivim radom u gradu Novalji dobili isti mandat. To će trajati još neko vrijeme, dolaze izbori. Ionako me to ne ometa u trenerskom poslu jer su sastanci jednom mjesečno.
Ne šminkam se po gradu, više mi godi kad se igrači vesele
Ivica Datković o sebi kao treneru:
- Nisam od onih koji vole pričati i šminkati se po gradu i praviti veselice, radije zasučem rukave. U ovo malo vremena otkako sam kao trener u Zadru, godilo mi je kad sam nakon Hajduka u svlačionici čuo svoje igrače kako se vesele.
Lignje, briškula i obitelj
- Dan nakon utakmice s Hajdukom dobio sam gomilu poziva za odlazak na ručak ili večeru, sve sam odbio i pobjegao na lignje. Ulov nije bio baš osobit, nekih šest komada. Ma, jako jugo nas je potjeralo s mora. Inače, vrijeme volim kratiti u društvu svojih prijatelja, zaigramo na briškulu i trešete, ali sve u obiteljskom okruženju, nikakve zadimljene gostionice.
Najbolji odmor mi je kad se okupi obitelj s obzirom na to da smo prilično “rasuti”. Ja u Zadru, žena i stariji sin koji igra za Novalju žive u mojem rodnome mjestu u Matajni, mlađi sin igra u kadetima Rijeke i školuje se u Opatiji - kaže Datković.
U ‘školi’ skupa s Bilićem, Štimcem, Asanovićem...
Jedan ste od prvih polaznika čuvene nogometne Akademije HNS-a. Ali ima još nešto!? Klupu ste dijelili s poznatim imenima hrvatskoga baluna!
- U isto vrijeme trenersko zvanje su stjecali današnji izbornik Slaven Bilić, predsjednik Udruge prvoligaša Igor Štimac, zatim Aljoša Asanović i Robert Jarni. Među prvima sam diplomirao, i to s odličnim, što mi je bio temelj za plodnih šest drugoligaških sezona.
Znači, nisam od onih trenera koji su došli jučer i koji pametuju igračima, nego svakom od njih želim kazati što je najbolje za njega. Kad to shvate i pretoče u kolektiv, onda je dobar rezultat neizbježan - kaže o svom trenerskom pogledu na nogomet Ivica Datković.
Preuzeto sa Slobodna Dalmacija.hr
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment